„Smrtnik će izgorjeti veseo ako bude mogao zasjati.“ – Tin Ujević
Sve ovo je počelo onda kada je debela bijela mačka pojela još debljeg divljeg goluba. Iza tog događaja ostala je samo raštrkana hrpa perja od kojeg se komotno mogao nafilovati finćukast jastuk, pokoja koščica i nedojeden komad bajatog hljeba što su kasnije dokusurili neki drugi i sretniji divlji golubovi.
Istog dana, oko devetnaest sati, prejedenu mačku su pregazila kola hitne pomoći i od nje napravila jeftin specijalni efekt. Inače, hitna je prevozila Hasiba, čovjeka osrednjih godina i vrlo bujnih brkova. Njegovo srce načeo je infarkt, ali ga nije u potpunosti dokrajčio.
Mlađahni doktor Tihomir je krenuo kući kada su mu javili da je upravo stigao jedan hitan slučaj. Tako je Hasibov život završio bukvalno u rukama doktora Tihog, kako su ga od milošte zvale kolege. I Tihi se zaista nije štedio. Davao je sve od sebe, baš onako kako to nalaže medicinska etika, mada je trebao biti doma i pratiti rezultate utakmica Lige šampiona. Jutros se okladio u velike novce.
Uradio je sve što je znao
i krvlju se do lakata umazao
ali njegov trud
bijaše uzalud.
Brko je crko!
Tek sutradan, nakon neprospavane noći, doktor je saznao da je pogodio sve rezultate na koje se okladio. Iznenađenje bijaše još i veće kada su mu u kladionici rekli da je njegov dobitak najveći do sad, a njegov će dobitni tiket zalijepiti na ulazna vrata.
Ostavio je nešto novaca Ljilji, djevojci koja prima oklade i napustio kladionicu sa osmijehom nalik onim što se mogu vidjeti na kretenskim reklamama za žvakaće gume ili deterdžente. S tim novcem je, napokon, bio u poziciji da ostvari svoj plan odlaska u Italiju gdje će pokušati nastaviti sa karijerom doktora. Jednostavno nije vidio perspektivu u ovoj zemlji. No, sudbina je čudna pojava! Tako se desilo da za njegov veliki plan, a da nije trebala, na jedan sasvim bezvezan način sazna Hatidža.
Ko je, dođavola, sad Hatidža, pitate se?!
To je medicinska sestra s kojom je Tihomir u dugogodišnjoj vezi i kojoj je, tokom jedne od ljubavnih noći, obećao brak. Od tog časa Hatidža je u svojoj ljepuškastoj glavi smišljala i namišljala svadbe kakvima bi se divili i selebritiji u Los Anđelesu. Dvoumila se samo oko uloge kume. Da li će to biti glupava Amela, ili rospija Lela?
No, njena maštanja se rasprsnuše kao dim iz nargile kojeg su otpuhivala dvojica balavaca za susjednim stolom kafane u kojoj je ispijala veliki macchiato tokom pauze na poslu. Užasno joj je smetala umjetna voćna aroma koja je bila u dimu nargile, ali pravi horor je doživjela kada je krajičkom uha čula o čemu zapravo balavci govore.
„Znaš onog doktora što se stalno kladi?“, upita jedan.
„Zar se ne klade svi?“, uzvrati pitanjem drugi, pa se obojica dadoše u smijeh.
„Ma, znaš onaj što je neki dan pao na Interu za milju…“, nastavi propitivati prvi.
„Tihi? Znam njega. Neki dan mi je dao super tip za iks, ali ja pametan pa ga nisam poslušo. Mogo sam uzet stoju bez problema.“, raspriča se drugi tako da je prvi jedva ponovo došao do riječi.
„E, taj ti je jutros opelješio kladaru. Eno, su mu tiket stavili u izlog. Uzeo frajko sto milja i ispuco se u Milano!“
„’Ta će u Milanu? Bolja je Roma!“, reče drugi i odvališe se smijati.
„’Ta znam, jarane. Tako reče Ljilja. Reko joj da ovde biti doktor ili mesar, isto mu dođe. Gore će ga više cijenit.“, zaključi prvi i povuče dim iz nargile.
Obećati ženi brak i htjeti to obećanje prekršiti, smrtni je grijeh. Potvrdila je to i duševno ranjena Hatidža, koja je ne ispivši macchiato otrčala prema bolnici. Najprije je otišla u prostoriju gdje se drži medicinski pribor i od tamo nespretno odabrala prvi skalpel koji joj je došao pod ruku. Zatim je bez kucanja, ali i bez razmišljanja, uletjela u kancelariju doktora Tihomira i bez riječi ga priklala ko pijevca. Kažu da je krvi bilo kao u trećem dijelu filmske franšize Rambo.
Hatidžu su odmah sproveli u istražni zatvor, gdje se iste noći, pod nerazjašnjenim okolnostima, objesila. Iza sebe je ostavila pismo sačinjeno samo od jednog stiha koji je glasio: „Nisam dužna i nisam kriva, ali ne mogu ostati živa…“
I nju i pismo pronašla je zatvorska čistačica. Rasplakala se ko godina. Sve joj se skupilo. Prije samo par dana je ostala bez ljubavnika. Njenog nasmijanog brke, a baš jutros je u lokalne novine predala i oglas sljedećeg sadržaja: „Izgubljen mačak bijele boje. Dobro ugojen. Odaziva se na ime Cucko! Poštenom pronalazaču slijedi nagrada.“
Zabavne ti ove priče. Malo naginju na horor.