Šibnula je vrana hinjski tiho Žitko govance visoko sa električne žice Starijeg čiku spasla je francuska kapa Pa, mu ptičja kaka Nije ofarbala lice. Francusku kapu čiko ne skida Čak ni kad umoran na počinak kreće Onog dana kad ju je dobio za rođendan Prolio je hektolitre suza Plačući od neizmjerne sreće. Od toga dana, pa sve do danas Francuzica je krasila čikinu proćelavu glavu Išla je sa njim u ašikovanje, rat, pa i u halu Znojila mu čelo kad bi kosio travu Ili muzao kravu. E, danas po selu kruži vijest Kako čikina kapa još nikad oprana nije Te da se pod njom nakotilo čitavo stado buha Međutim, čiko se na sve to Samo dobroćudno smije. Znamo, loša vijest putuje brzo Pa ju je čula i ljupka čikina žena Zabrinuta za zdravlje svog jedinog muža Ona je čikinu kapu bacila U peć istog trena. U tu čast selo otpoče slavlje I do ponoći svi bijahu pijani ko guzice A starog je čiku to jutro ubila tuga Jer nakon toliko godina Osta bez svoje drage francuzice.